Misli jedne “stjuardese”

Sve što su naše radnice i radnici doživljavali proteklih dana jest mobbing neslućenih razmjera.

Ovakva medijska eksponiranost je nažalost i moguća kad se zovete stjuardesa i ima vas svega 200, u zemlji od 4 milijuna.

Nedavni štrajk Lufthansinih radnika, koji su štrajkali radi povećanja plaće, jedva da je sa par riječi popraćen u domaćem tisku.

Mi koji predlažemo i smanjenje, izloženi smo linču.

Hrvatsko kabinsko osoblje već godinama poziva institucije da rade svoj posao. I nije istina da ne rade, samo sada zadiru u pravo ne samo stjuardesa i stjuarda, već svakog hrvatskog radnika da se razboli, osporava se svakom radniku pravo na liječničku skrb, u krajnju ruku osporavaju pravo liječnika da sam, neovisno i bez pritisaka procijeni da li je netko sposoban za rad ili ne.

Ovo je borba moćnih, zaštićenih, politički podobnih sa nezaštićenom malom skupinom radnika koju će se sada vjerojatno iskoristiti da ih se okrivi za sve što u jednoj državnoj tvrtki ne valja dekadama.

Probajte sada zamisliti da smo 200 radnica u tvornici brava i ključeva. I radimo sve što nam poslodavac zada, izrađujemo potrebne količine, brzinom koja se od nas traži, dolazimo na posao jednako u 4 ujutro kao i u 21 navečer, 3 dana ne odlazimo kućama i svojim obiteljima. Kraj naših postrojenja imamo upravnu zgradu sa 500 zaposlenih koji su ti koji nam nalaze posao i nalažu dinamiku rada.

Jednog dana vam direktor kaže kako je kompanija u problemima, krivi ste najvećim dijelom vi, vas 200, i od vas se očekuje da se odreknete 40% svojih primanja. A oni će u upravnoj zgradi zaposliti još nekoliko konzultanata koji će im pomoći odrediti u čemu je točno problem.

U svakoj kompaniji u ovakvoj situaciji, ispada da je problem uvijek i isključivo radnik. Svakog radnika koji se našao u situaciji da se pobuni i digne glas za sebe, svoje dostojanstvo, svoju vrijednost, proglašava se nekompetentnim, neukim, neradnikom.

Zovemo se Croatia Airlines, ali bismo isto tako se mogli zvati i Staklenici, Dioki, Kamensko, sudbina nam je izgleda ista.

A svima smeta naš glas kojeg neprestano dižemo, a to je, nažalost, jedino što možemo, vikati kako nisu radnici problem, već mnoge i razne uprave koje se smjenjuju i osiromašuju kompaniju najmanje za izdašne otpremnine s kojima odlaze.

Što se promijenilo?

Čovjek nije vičan stajanju, traži kretanje, u ovom ili onom smjeru. Odradio je svoju fazu inkubacije, razmotrio situaciju i društvo u kojem se kreće,  odabrao cilj i pokrenuo se u njegovom smjeru.  Put traži prilagodbu, fleksibilnost i toleranciju, sve uzima u obzir, pauziranje i kretanje dio su prirode puta. Gdje smo u ovom momentu?!  Pišemo Vam u ime koordinacije sindikata Croatia Airlines-a koju čine Hrvatski sindikat prometnih pilota (HSPP), Samostalni hrvatski sindikat zaposlenika u zrakoplovstvu (SHSZUZ), Sindikat kabinskog osoblja zrakoplova (SKOZ) i Samostalni strukovni sindikat aviomehaničara Hrvatske (SSSAH). Obraćamo Vam se kao predstavniku vlasnika kompanije zabrinuti za naša radna mjesta, a i budućnost Croatia Airlines-a u cjelini.

Prošle su nepune 2 godine. Mi „šaljemo“ isto pismo na istu adresu, naslovljeno drugom čovjek. Duboko se nadamo pozivu na razgovor. Ne događa se ništa. Čekamo. Strpljivi smo i tolerantni, i gajimo nadu u drugu šansu i drugačiji pristup. Čekamo. Još uvijek se ne događa ništa.

Zabrinutost i dalje raste, nakon nepune 2 godine to se promijenilo, postala je preplavljujuća, a mi očajni u namjeri da se napokon netko, itko, odazove našem vapaju. Da ne budemo sitničavi do promjena je svakako došlo, imena su se promijenila,  „čovjek“ se popeo s nižeg kata na viši, sjeo u tuđu stolicu i krenuo baratati polovičnim informacijama svog prethodnika, nemilosrdno obraćajući pažnju na propuste istog ne bi li sebe zaštitio od nadolazećih prohtjeva za promjenom poslovanja. Dobili smo računovođu. On vodi matematičku računicu, ona se svaki put mijenja, pri svakoj izjavi samo raste matematički problem,  kao da se radi o proviziji na brojke.  „Naš“ čovjek štošta zna o proviziji, to je ono nepromjenjivo. Njega peče što postoji minus.  Čak se i naši zahtjevi smanjuju  i povećavaju po potrebi, za Jutarnji list njih je 127, a prilikom obraćanja zaposlenicima cijele kompanije 120, njihov financijski efekt jest 167 milijuna kuna za novine i javnost. Barem ujutro. Tijekom dana pada na 28 milijuna, navečer je 11. Kad bi dan potrajao, mi bi davali kompaniji. Dva i dva više nije četiri.

Vjerujemo da Croatia Airlines ima svijetlu budućnost ukoliko odgovorni ljudi ispravno iskoriste priliku koja nam je pružena, a ljude koji su do sada aktivno krojili poslovnu politiku, koja je dovela do trenutnog stanja u Croatia Airlines-u, zamijenimo sposobnim i odgovornim stručnjacima koji žele raditi za dobrobit Vlasnika i radnika. Smatramo da trenutno rukovodstvo nema viziju i znanje potrebno za ispraviti vlastite pogreške i iskoristiti sav potencijal Hrvatske, zahvaljujući kojem stranim aviokompanijama prihodi i posao rastu na uštrb nacionalnog prijevoznika i poreznih obveznika koji gubitke Uprave konstantno saniraju.

Ništa se nije promijenilo! Čak su i naši transparenti ostali isti, dodali smo nekoliko ključnih izjava, ponovno obratili pozornost na suludo trošenje, izrazili želju za radom i spasenjem kompanije. Smatramo da naše neposredno iskustvo s poslovnom politikom i rukovođenjem trenutne Uprave može biti koristan izvor informacija pri odabiru sljedeće. Croatia Airlines još uvijek može biti regionalni lider, može biti samostalna i profitabilna, a mi vjerujemo da tome možemo doprinijeti. Naravno da može i morala bi biti. Mi nemamo drugih interesa, želimo zadržati svoja radna mjesta, želimo napredovati, jer to je svrha ljudskog života, napredak! Vjerujemo da će se upornost isplatiti, da će se napokon nešto promijeniti.

 

U nadi za skorim sastankom srdačno Vas pozdravljamo