Objavljeno: 01.08.2017

Povodom nedavne najave sindikata ORCA (Organizacija radnika Croatia Airlinesa) o mogućnosti štrajka u ovoj kompaniji, Ana Vračar donosi pregled razloga za spomenuti štrajk.

Ovog su lipnja radnici organizirani u sindikat Organizacija radnika Croatia Airlinesa (ORCA) najavili mogućnost štrajka u državnoj zrakoplovnoj kompaniji, gdje je prethodno neuspješno zaključen proces mirenja. Sindikat je objasnio kako je do neuspjeha u mirenju došlo zbog toga što su kolektivni pregovori tekli bez naznake dobre volje poslodavca, koji je odbijao razgovarati o zahtjevima sindikata, inzistirajući da je jedina moguća opcija potpisivanje istog sadržaja iz 2015. godine, kada su radnička prava ozbiljno skresana zbog procesa restrukturiranja Croatia Airlinesa.

ORCA se na sindikalnoj sceni pojavila 2016. godine, ali se njeni članovi mogu pohvaliti dugogodišnjim sindikalnim iskustvom. Naime, ORCA-u su osnovali članovi strukovnih sindikata u domaćem zrakoplovstvu, Sindikata kabinskog osoblja zrakoplova (SKOZ), Hrvatskog sindikata prometnih pilota (HSPP), Sindikata inženjera i tehničara u zrakoplovstvu (SITUZ) i Samostalnog strukovnog sindikata aviomehaničara Hrvatske (SSSAH). Osnivanje ORCA-e predstavlja logičan korak u formalizaciji već postojeće suradnje i ostvarivanju međustrukovne solidarnosti, pri čemu, kako naglašavaju članovi novog sindikata, ovaj sindikat ne zastupaju predsjednik ili predsjednica, već izvršni odbor u kojem su prisutni predstavnici različitih profesija, čime se želi postići veća doza demokratičnosti i izbjeći situaciju gdje jedna ili druga skupina radnika figurira kao nositelj sindikalne borbe.

Reprezentativnost i indirektno zapošljavanje

Međutim, osnivanje organizacije vezano je i uz nedavne događaje u firmi. Prethodno osnivanju organizacije, strukovni sindikati u Croatia Airlinesu sve intenzivnije su počeli osjećati posljedice Zakona o reprezentativnosti, koji ograničava mogućnost kolektivnog pregovaranja na sindikate koji okupljaju minimalno 20% sindikalno organiziranih kod tog poslodavca. U više je navrata objašnjavano kako aktualni Zakon o reprezentativnosti utječe na rad manjih sindikata, pri čemu u izuzetno prekarnu poziciju stavlja sindikate koji unatoč manjoj brojčanosti pokazuju velike organizacijske i aktivističke sposobnosti.

Pojedini sindikati u CA mogli su stoga izgubiti reprezentativnost jer broj zaposlenih određene struke u kompaniji uopće ne doseže taj postotak. U praksi, to bi značilo da su npr. radničke organizacije kabinskog osoblja ili aviomehaničara mogle izgubiti pravo glasa u kolektivnim pregovorima ukoliko s njima sporazum ne bi složili brojčano nadmoćni sindikati u poduzeću. Umjesto da njihovo sudjelovanje u kolektivnim pregovorima bude uvjetovano pristankom Samostalnog hrvatskog sindikata zaposlenih u zrakoplovstvu (SHSZUZ), piloti, mehaničari, inženjeri i kabinsko osoblje odlučili su se na pokretanje nove organizacije koja bi brojčano ispunila kriterije reprezentativnosti te istovremeno osigurala zastupljenost interesa svih skupina radnika u Croatia Airlinesu.

U kontekstu Croatia Airlinesa, generalnim problemima uzrokovanim zakonom o reprezentativnosti treba pribrojiti i činjenicu da je broj članova, na primjer, SKOZ-a uvjetovan i brojem članova kabinskog osoblja koje direktno zapošljava kompanija. Preciznije rečeno, velik dio kabinskog osoblja koji leti na avionima CA danas su agencijski radnici, što znači da se broj članova iz njihovih redova ne uzima u obzir prilikom utvrđivanja reprezentativnosti. Radi se o jednom u nizu primjera kako poslodavci uspijevaju oslabiti snagu sindikata unutar poduzeća, bez da im se pritom formalno može prigovoriti za kršenje prava na sindikalno organiziranje. Kada se tome pribroji da s druge strane stoje agencijski radnici, čija je mogućnost sindikalnog organiziranja još i gora, dosta se jasno vidi kako je funkcioniranje sindikata kabinskog osoblja trenutno svedeno u zaista nezahvalan okvir. Slično se događa i s pilotima koji lete po modelu pay-to-fly, ali i s tehničarima koji u posljednje vrijeme sve češće emigriraju – da bi nedugo zatim ponovno došli raditi u Croatia Airlines kao zaposlenici stranih firmi, za veće plaće nego što su imali kao zaposlenici poduzeća.

Zdravstvene posljedice rada u zrakoplovstvu

Primjer agencijskog rada kabinskog osoblja u CA zanimljiv je i kada se uzme u obzir razlog najavljenog štrajka. Naime, do isteka kolektivnog ugovora iz 2015.vrijedila je odredba koju je SKOZ izborio, a koja je poslodavcu priječila zapošljavanje agencijskih radnika na poslovima kabinske posade. Nakon što je stari kolektivni ugovor istekao, kažu u ORCA-i, odmah je ponovno uvedena praksa agencijskog zapošljavanja, koja ima negativne posljedice za radnika, a nije jasno ni kako ona donosi uštedi poduzeća. Dok radnici osjete niža primanja u odnosu na period proveden u Croatia Airlinesu, troškovi rada za kompaniju nisu ništa niži, s obzirom da se većina postupaka vezanih uz isplatu i obračun plaća i dalje obavlja tamo, a ne u agencijama, koje za to nemaju potrebno znanje.

Kako bi doskočili takvim nelogičnostima i poboljšali radnička prava svih radnika, sindikat je za vrijeme pregovora tražio da se racionalizacija poslovanja provede kroz pomnije i odgovornije planiranje radnih rasporeda, osiguravanje dovoljnog broja sati za odmor itd., a tek nakon toga kroz povećanje plaća. Važno je napomenuti kako stvari s liste prioriteta sindikata ne utječu samo na normalno funkcioniranje radnog procesa, već i na zdravlje radnika i radnica, a posljedično i na sigurnost putnika koji s njima lete.

Kako pojašnjavaju iz ORCA-e, izostanak urednog radnog ritma, česte promjene rasporeda i nemogućnost da se nakon iscrpljujućih radnih ciklusa radnici uistinu odmore, s vremenom dovodi do posljedica po fizičko i psihičko zdravlje. Sve više i više radnika tako je kronično iscrpljeno, a mnogi počinju pokazivati i znakove burn-out sindroma. “Dosta toga nam govori”, kaže Suzana Artuković Vuksan (ORCA), “da radnici u zrakoplovstvu, koji su a priori dio neke zdravije skupine stanovništva i moraju prolaziti godišnje preglede kako bi uopće mogli letjeti, masovno počinju pokazivati simptome iscrpljenosti. To jednostavno pokazuje do koje mjere rad u ovakvim uvjetima utječe na njih”.

Na bolje uređivanje radnog vremena i ublažavanja posljedica rada u zrakoplovstvu pokušalo se utjecati i na druge načine, ali ni to nije polučilo uspjeh. Primjerice, SKOZ je prije nekoliko godina izradio studiju o utjecaju rada u kabini na zdravlje radnika radi priznavanja beneficiranog radnog staža, ali je reakcija Ministarstva rada, nadležnog za priznavanje takvih upita, izostala do danas. S obzirom na sve, ne trebaju nas čuditi svjedočanstva o sve brojnijim odlascima svih skupina radnika u druge aviokompanije koje više truda ulažu planiranje rasporeda koji radnicima omogućava normalan privatni život i minimizira posljedice po zdravlje.

Kako posluje Croatia Airlines?

Međutim, svaki put kada na dnevni red u Croatia Airlinesu dođe ova ili neka druga tema iz domene radničkih prava, napominju iz ORCA-e, uprava tvrdi kako sindikalnih zahtjeva ima previše te da bi njihovo ispunjavanje naštetilo poslovanju firme zato što su ranije preuzeta financijska opterećenja poput uvođenja novih linija, slanja aviona na servis itd. Kao što je već rečeno, izgovor racionalizacije troškova bio je jedan od glavnih argumenata za smanjivanje radničkih prava u kolektivnom ugovoru 2013. godine – samo da bi se nakon toga naknade u upravi podigle za 30%.

Slični potezi uprave nastavili su se i idućih godina. Prisjetimo se samo da je prošle godine kompanija prodala vrijedne slotove na londonskom Heathrowu za cijenu daleko ispod realne ili da je jedna od bivših uprava poduzeća dogovorila prodaju avionskih karata u SAD-u uz proviziju od 17%, kada je postojala alternativa od 5%. Zapravo se nužno nameću, ili bi se trebala nametati, pitanja o razumnosti poteza uprave koji itekako utječu na stabilnost kompanije, a posredno i o opravdanosti odbacivanja sindikalnih zahtjeva.

To se jednako tako odnosi i na medijsku prezentaciju situacije u CA. Firma je prošle godine ostvarila višemilijunski profit, uprava se hvali uvođenjem novih sezonskih linija itd., a, ako ćemo vjerovati medijskoj slici, tu idiličnu sliku kvare isključivo radnici koji se nerazumno ponašaju i previše su pohlepni.

Utjecaj koncesioniranja Međunarodne zračne luke Zagreb

Osim toga, treba uzeti u obzir i izvanjske faktore koji utječu na poziciju kompanije, a posredno i na položaj radnika. Jedan takav faktor jest rad Međunarodne zračne luke Zagreb (MZLZ), koja je ujedno i baza Croatia Airlines. Počevši od preusmjeravanja leta CA koji je iz Dubrovnika umjesto u Zagreb morao sletjeti u Rim jer na Franji Tuđmanu nije bilo dovoljno radnika za prihvat aviona te veličine, preko nedavnih sigurnosnih propusta koji su omogućili putnicima da nesmetano išetaju na stajanku, a vozačima Ubera da završe na cesti koja inače služi za ulazak službenih vozila bez da pritom susretnu bilo kojeg sigurnosnog aktera, propusti koncesionara MZLZ pokazuju da su oni koji su upozoravali na posljedice davanja zračne luke na upravljanje privatniku bili itekako u pravu.

Kašnjenja letova u MZLZ porasla su preko 100% otkad se promet preselio sa Plesa na Franju Tuđmana, što naravno ima implikacije i za zrakoplovne kompanije. Kašnjenja utječu i na radnike Croatia Airlinesa, zato što su zaslužna za dio promjena u rasporedu osoblja zrakoplova. S obzirom na propise o obaveznom trajanju odmora nakon određenog broja sati provedenih na dužnosti, u posljednje se vrijeme događa da sve više članova posade zbog kašnjenja u Zagrebu zakonski ne smije preuzeti sljedeću dužnost prema rasporedu, što znači da se mora pozvati nekog drugog, što pak dovodi do potenciranja posljedica trajnog umora i iscrpljenosti o kojima je bilo riječi ranije. Pritom Croatia Airlines nema mehanizam kojim može prisiliti ili sankcionirati koncesionara zbog gubitaka koje prouzroče kašnjenja u MZLZ, a on sam, izgleda, u svemu tome ne vidi problem.

Za velik dio kašnjenja zaslužna je i politika štednje na troškovima rada u novoj zračnoj luci. Osim što se štedi na radnicima noću, ni danju često nema dovoljan broj tehničkih ekipa kako bi se svi avioni pripremili na vrijeme, prenose svoja iskustva iz ORCA-e, što dovodi do prevelikog opterećenja radnika zračne luke, ali i porasta animoziteta između njih i posada zrakoplova. Naime, iako i jedni i drugi imaju strogo definirane radnje koje se moraju obaviti prije polijetanja, zbog nedostatka tehničara na aerodromu prisutni radnici trenutno su dovedeni do toga da moraju juriti s leta na let, zamjerajući pritom kabinskom osoblju jer njihov dio zadataka oduzima dio vremena. Iako i jedni i drugi radnici znaju kako nisu oni odgovorni za lošu organizaciju radnog procesa koja izaziva raste tenzija, do toga neizbježno događa.

“Problem postizanja solidarnosti s drugim skupinama radnika nužan je za uspješno organiziranje nadolazećeg štrajka, kao i, uostalom, za radničko organiziranje uopće”, naglašavaju u ORCA-i. Nažalost, zbog rastućih pritisaka od strane poslodavaca, praktična organizacija solidarnosti postaje sve teža, što će zasigurno predstavljati dodatni izazov prilikom pripreme nadolazećeg štrajka, kojeg je u ovoj djelatnosti samo po sebi teško prirediti. Koliko je poslodavcu u ovom slučaju stalo da spriječi štrajk pod svaku cijenu, vidi se iz toga što je pri primitku molbe ORCA-e za dostavljanjem podataka kako bi se mogao napraviti plan poslova koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka, Croatia Airlines brže-bolje tužila sindikat i pokušala ishoditi zabranu štrajka na Županijskom sudu u Zagrebu čak i prije nego je on službeno najavljen, navodeći velike gubitke koje bi mogao prouzrokovati štrajk usred turističke sezone. Firma je tužbu izgubila pa kroz idući period valja i dalje promatrati kako će se razvijati situacija u CA, pri čemu ostaje mogućnost da se postojeće poteškoće premoste, slično kao i 2013., kada je štrajk u zrakoplovstvu izazvao nekoliko štrajkova solidarnosti i veliku podršku javnosti.

“Borba kabinskog osoblja nacionalnog avioprijevoznika Croatia Airlines ilustrativan je primjer kako se usprkos dosadasnjim ogranicenjima organiziranja agencijskih radnika, u situacijama kada su oni okupljeni kod jednog poslodavca, ti nedostaci ipak mogu zaobici.”

http://http://www.bilten.org/?p=8328#

Kompanija Quatar nudi ugovor na tri godine, dok edukacija traje osam tjedana tijekom koje se dobiva određeni džeparac. Početna plaća je 900 dolara, a s letovima može se dobiti i do 2500 dolara

Katarska aviokompanija Quatar Airways prije nekoliko tjedana u zagrebačkom je hotelu Sheraton održala predstavljanje kompanije kako bi našli nove zaposlenike u Hrvatskoj koji bi radili za njih. Iduće regrutiranje u Hrvatskoj bit će za nepuna tri mjeseca. Međutim, do informacija od zaposlenica Quatar Airwaysa je bilo nemoguće doći jer je medijima bio zabranjen ulaz. Na upit upućen sjedištu kompanije u Dohi zašto su u Hrvatsku došli tražiti novo kabinsko osoblje, ni nakon tri tjedna još nema odgovora. Studentica Nikolina, koja upravo završava fakultet, bila je jedna od mnogobrojnih mladih ljudi koji su u potrazi za boljim poslom došli u Sheraton u nadi da će dobiti posao stjuardese u toj stranoj aviokompaniji. Međutim, nakon što je odslušala predstavljanje, kaže da je ipak sama odustala jer su zahtjevi katarske aviokompanije poprilično striktni.

»Ne sviđa mi se ta izrazita zatvorenost i ograničenost Katra i Dohe, zato i idem vidjeti kako će biti na Emiratima, jer bi za njih prije htjela raditi, a oni dolaze u Zagreb 22. studenoga. Inače u katarskoj se kompaniji zaposlenici strogo drže svih pravila. Tako je primjerice u Dohi zabranjeno piti vodu po cesti u vrijeme ramazana, nositi majice bez rukava, smještaj je odvojen – muški i ženski, nema miješanja. Osoba suprotnog spola vam moze doći u posjet, ali mora izaći do 22 sata, što uključuje i brata, tatu, naravno i dečka. Nema spavanja izvan apartmana, a u njega najkasnije možete doci u 3.30 sati. Osoba koja radi za njih mora biti i nepušač, a to mi se čini sve prekonzervativno i zato sam odustala«, rekla je studentica Nikolina.

Što se ostalih uvjeta tiče, kompanija nudi ugovor na tri godine, a edukacija traje osam tjedana tijekom koje se dobiva određeni džeparac. Početna plaća je 900 dolara, a s letovima se može dobiti i do 2500 dolara. »Naime, skupi se još oko 100 sati leta s time da se jedan sat plaća 10 dolara i onda još tu idu naknade za obroke u hotelu, a to ovisi o zemlji i prosječnim cijenama u zemlji. Odmori između letova su minimum 12 sati«, rekla je Nikolina. Također je istaknula da smatra da katarska aviokompanija regrutira ljude u Hrvatskoj jer smo, kako ističe, obrazovani, znamo strane jezike i jeftina smo radna snaga. Kaže i da Quatar Airways nema ograničen broj koji zapošljava.

»Katarske zaposlenice, Španjolka i Kanađanka koje su održale predavanje o kompaniji, rekle su da im je cilj u Katar dovesti što više ljudi«, kazala je Nikolina. Na kraju je dodala da se Qatar Airways ponovno vraća u Zagreb za tri mjeseca, a u međuvremenu će u Zagreb po nove zaposlenike doći i aviokompanija Emirates.

Hrvoje Humek, potpredsjednik Sindikata kabinskog osoblja zrakoplova (SKOZ) istaknuo je da je isplativije raditi u inozemstvu, pogotovo u kompanijama poput Quatar Airwaysa, jer one osiguravaju smještaj i snose troškove života svojih posada. »Na to ide činjenica da je prosječna plaća kabinskog osoblja u Croatia Airlinesu (CA) oko 5000 kuna, dok u Qataru i sličnim aviokompanijama ljudi u nekoliko godina zarade za stan. Dodatne benificije imaju ako ostanu do kraja ugovora jer kompanije daju bonuse. Ne garantiram da je Quatar jedna od tih kompanija, ali neke sigurno jesu. Kod nas novozaposleno kabinsko osoblje zarađuje drastično ispod državnog prosjeka, dobiva se sezonski ugovor i do samog isteka ugovora je neizvjesno hoće li isti biti produžen ili ne, te hoće li ih CA ponovo zvati i kada«, rekao je Humek. Upravo iz tih razloga smatra da je posao stjuarda i stjuardesa znatno cjenjeniji u inozemstvu, što je, objašnjava, velikim dijelom krivnja CA. »Dok se druge kompanije hvale i reklamiraju preko usluge i posada, CA je ove godine u svrhu kolektivnog pregovaranja više puta trošila ogromne količine novca na oglase u kojima bi sama ponizila svoje radnike. Čak je i bivši predsjednik Uprave CA Ivan Mišetić izjavio za novine da možda nisu putnici odbili obroke tijekom štrajka iz solidarnosti nego nezadovoljstva uslugom. Dodatno je frustrirajuće što kompanija redovno filtrira informacije koje javnost smije čuti, pa se nikada ne smije spominjati da smo obučeni za prvu pomoć, gašenje požara, evakuaciju i razne druge situacije koje se mogu dogoditi. Čak smo obučeni i za otmice i slučajeve dojava bombe. Strane kompanije koriste stručnost kao reklamu i pozitivan aspekt. Zadnje sam gledao prilog o trening-centru u aviokompaniji Emirates«, kazao je Humek.

Stjuardese nisu preplaćene konobarice

Humek kaže da ne zna stvarni razlog zbog kojeg strane aviokompanije regrutiraju nove zaposlenike u Hrvatskoj, no pretpostavlja da je riječ o kulturološkom razlogu. Naime, smatra kako kompanije s islamskih područja poput Quatar Airwaysa te Emiratesa ne mogu naći osoblje koje bi radile taj posao u svojim zemljama. Dodaje i da je potražnja za poslom kabinskog osoblja zrakoplova u Hrvatskoj velika, no najviše zbog krive percepcije. »Za razliku od posada Qatara, mi ne šećemo Londonom i Parizom između letova. Mi odradimo svojih 8 do 14 sati i idemo doma. Također su percepcije plaće krive jer nas CA prezentira kao preplaćene konobarice, što nije točno«, rekao je Humek.

Preuzeto s vjesnik.hr

Svjetski avioprijevoznici u ovoj bi godini trebali ostvariti dobit u iznosu od 8,9 milijardi dolara, prognoziralo je međunarodno udruženje zračnog prometa IATA,. Predviđa se da će oporavak zrakoplovne industrije biti jači i brži od svih prijašnjih očekivanja – navodi se u izvješću IATA-e, a prenosi BBC News.

U lipnju je udruženje prognoziralo da će svjetski avioprijevoznici u 2010. poslovati s profitom od 2,5 milijardi dolara, dok se u ožujku očekivao gubitak od 2,8 milijardi dolara. IATA također ističe da su na snažan oporavak najveći utjecaj imali skok potražnje i stabilni troškovi. Ipak, izvršni direktor IATA-e Giovanni Bisignani upozorio je da i dalje postoje neki rizici koji bi mogli usporiti oporavak.

Preuzeto s vecernji.hr

U subotu, na dan kad je dogovoren prekid štrajka, samo je 1500 od ukupnog broja bukiranih putnika ostalo bez predviđenog zrakoplovnog prijevoza. Kada se ta brojka pomnoži s prosječnom cijenom karte od 110 eura, na koncu ispadne računica od oko 1,2 milijuna kuna.

Cijeli članak …

Štrajk kabinskog osoblja Croatia Airlines-a je završen, stjuardese su se uspjele izboriti za promjene u satnicama, ponajprije za to da ih se o rasporedu rada obavještava u skladu sa Zakonom o radu – 7 dana unaprijed. I premda se, ustvari, radi o apsurdu jer se štrajkom bori za prava zajamčena zakonom, nije to ništa neobično za zemlju u kojoj živimo (a oni nešto sretniji i rade), a u kojoj zakoni često ostaju samo mrtva slova na papiru.

I dok je većina medija u Hrvatskoj izvještavala o tome koliko je letova hrvatske aviokompanije otkazano, o gužvama u zračnim lukama usred turističke sezone i financijskim gubitcima Croatia Airlines-a koje je štrajk prouzročio, malo je onih koji su javnost informirali i o drugoj strani medalje – o neljudskim uvjetima u kojima kabinsko osoblje Croatia Airlines-a radi, odnosno o uzrocima njihovog štrajka

Baš o svemu na ovome svijetu može se izvještavati na različite načine – može se lagati i u javnost se mogu plasirati krive i netočne informacije. Može se podmetnuti spin i pažnju javnosti potpuno preusmjeriti s onoga što je važno na nešto potpuno trivijalno i nebitno, a može se prikazati samo jedna strana priče i vrlo svjesno prešutjeti ISTINA.

Prešućivanje istine s predumišljajem opasno je za demokraciju jednako koliko i plasiranje laži. Prešućivanje istine grubo je kršenje svih načela novinarske struke, ali i moralnih, ljudskih načela onih koje se naziva sedmom silom. Prešućivanje istine nije ništa drugo doli kršenje prava svih (hrvatskih) građana da budu točno, u potpunosti i na vrijeme informirani o svemu onome što utječe na njihove živote i što se oko njih događa.

Bez takve informacije – istinite, potpune i pravodobne, nema demokracije, nema slobode. I nerijetko nisu novinari ti o kojima ovisi što ćemo čitati / gledati / slušati, već urednici koji određuju što će i na koji način biti plasirano u medijski prostor. Nažalost, nerijetko isti ti urednici su oni koji rade po diktatu vlasnika jer je profit, a ne opće dobro, ono što se u novinarstvu postavlja za cilj.

I tako imamo novinarstvo koje ne služi građanima već kapitalu, novinarstvo koje je ropsko, a ne slobodno.

Medij koji javnost ne izvještava istinito, potpuno i pravodobno gubi svoju iskonsku društvenu ulogu u razvoju demokracije i civilnog društva i postaje oruđe u rukama pojedinačnog interesa.

Preneseno s laburisti.com.

Dogodilo se i to, da je u štrajku bio jedan od hrvatskih ponosa, Croatia Airlines. U svijetu ništa novog. Posebice smo posljednjih godina imali stalne vijesti kako štrajkaju u stranim zrakoplovnim kompanijama, koje su posebno pogođene krizom, ali i ne samo u njima. Nije rijetko da je prometni kaos u Parizu, Madridu, Rimu… Jer ljudi traže svoja prava, svidjelo se to kome ili ne, posebice u galopirajućoj globalizaciji, u kojoj (pre)često nastradaju radnici na račun velikih. Štrajk je legitimno sredstvo borbe za radnička prava, posebice ako je još zakonit, kao što je bio ovaj u CA. Istina, šteta je velika, ne samo materijalna. Nanesena je i šteta ugledu kompanije, i to baš u jeku turističke sezone u koju svi gledaju kao zadnju slamku spasa da ne potonemo do dna ove sadašnje krize. Pa i ugledu države.

Cijeli članak …